Skip links

Otorinolaringologija – Paraliza facijalnog nerva

Šta je facijalni nerv?

To je sedmi kranijalni nerv čija je primarna funkcija inervacija mišića lica. Osim toga, ovaj nerv je odgovoran za zatezanje lanca slusnih koščica (čime smanjuje prenošenje jakih zvukova na unutrašnje uvo), stvaranje suza, lučenje pljuvačke i doživljaj ukusa na prednje dve trećine jezika. Put živaca ima tri dela: deo unutar lobanje (endokranijalni), deo unutar slepočne kosti (intratemporalni) i deo na licu i vratu (ekstratemporalni).

Kako se klinički ispoljava oštećenje ličnog živca?

Oštećenje facijalnog nerva moze nastati na bilo kom delu njegovog puta, od čega zavisi klinička slika. Najčešće se ispoljava delimičnom ili potpunom slabošću mišića jedne strane lica. Ako je oštećen intrakranijalni deo, imamo sliku centralne paralize, a ako je oštećen ekstrakranijalni deo, sliku periferne paralize facijalnog nerva. Prvim tipom oštećenja se bave neurolozi, a drugim neurolozi i ORL specijalisti.

Kakva je klinička slika periferne paralize facijalnog nerva? 

Asimetrija cele polovine lica (pacijent ne može nabrati polovinu cela, ne može zatvoriti kapak i ima spušten  ušni ugao na toj strani),  suvoća i pečenje oka ili suzenje na toj strani, suvoća usta, izmenjen ukus i otežano žvakanje (naročito uzimanje tečnosti, koja curi kroz spusten ugao usana), nekada i sum ili glasnoća u uvu (hiperakuzija).

Koji su najčešći uzroci periferne paralize facijalnog nerva? 

Najčešći uzrok su virusi (najčešće Herpes simplex i Herpes zoster), zatim bakterije, povrede, tumor i neka druga oboljenja (šećerna bolest, hipertenzija, neurološke i autoimmune bolesti….) Najčešća forma periferne paralize facijalisa je Bellova paraliza, ciji je uzrok nepoznat, a prognoza oporovka uglavnom dobra

Koja su to ORL oboljenja, koja mogu dovesti do periferne paralize facijalnog nerva?

Akutno zapaljenje srednjeg uva, zbog prodora toksičnih materija ili infekcije, u sam živac. Leči se visokim dozama antibiotika i eventualnim otvaranjem bubne opne radi drenaže sekreta, sa ugradnjom cevčice ili bez nje. Hronična zapaljenja srednjeg uva, kada je paraliza licnog živca komplikacija i zahtijeva hirurško lečenje. Povrede glave mogu dati paralizu ovog nerva (najčešće povrede baze lobanje). Ukoliko je paraliza potpuna i  javi se odmah nakon povrede, ukazuje na direktno oštećenje živca i zahteva hirurško lečenje, što je moguće pre. Ukoliko se paraliza razvija postepeno, par dana nakon povrede, poslednica je pritiska prelomljenom kosti, ugruškom ili otoka živca. Tumori (karcinom srednjeg uva, glomus tumor, tumor PCU, kao i tumori zausne pljuvačne žlezde) 

Kako se dijagnostikuje peeriferna  paraliza facijalnog nerva?

Dijagnoza se postavlja detaljnim ORL pregledom (sa audioloskim ispitivanjem sluha, akusticnih refleksa i perifernog centra zaravnoteze) i neuroloskim pregledom, kako bi se utvrdio uzrok i mesto nastanka oštećenja živca. Nekada je potreban i konsultativni radiološki pregled (skener temporalne kosti ili glave, magnetna rezonanca glave ili PCU, ultrazvuk parotidnih zlezda) i oftalmološki pregled (zbog mogućih promena na rožnjači, usled nemogućnosti zatvranja oka). Ukoliko je paraliza uzrokovana nekim drugim oboljenjem, potrebno je konsultovati specijalistu koji se tim oboljenjem bavi.

Kako se leči periferna paraliza licnog živca?

Terapija se sprovodi u skladu sa uzrokom koji je doveo do promene, a moze biti konzervativna – lekovima (kortikosteroidi, betahistini, vitamini, antivirusni lekovi, antibiotici), ili hirurška intervencija (ukoliko to primarni uzrok zahteva, ili ne dodje do oporavka dva – tri meseca nakon sprovedene konzervativne terapije). Potrebno je što pre krenuti i sa fizikalnom terapijom, koja značajno ubrzava oporavak.

Zašto uraditi ovaj pregled u Euromediku?

Obzirom da periferna paraliza licnog živca može da bude uzrokovana brojnim faktorima, često bude potrebna koordinirana aktivnost lekara više specijalnosti (ORL specijaliste, neurologa, oftalmogola, radiologa i fizijatra), što u našoj ustanovi možete dobiti u najkraćem vremenskom period, sa iskusnim timom lekara i primenom adekvatnih dijagnostičkih i terapijskih uređaja.