Skip links

Neurologija – Glavobolje

Glavobolja se definiše kao bolna senzacija (osećaj) u glavi, ali se pod njom često podrazumeva i osećaj bola u predelu lica i gornjem delu vrata. Smatra se da svaki čovek tokom života doživi neku vrstu glavobolje.

Kakve glavobolje mogu biti? 

Primarne glavobolje (migrena, glavobolja tenzionog tipa i klaster glavobolja), predstavljaju bolest za sebe, odnosno nisu uzrok nekog drugog oboljenja i u velikoj meri imaju izraženu genetsku (naslednu) predispoziciju, pre svih migrena.

Sekundarne glavobolje se javljaju kao posledica nekog drugog oboljenja ili poremećaja kao što su: povišeni krvni pritisak, poremećaj vida, upala sinusa, deformiteti vratnog dela kičme, trauma glave, zapaljenski proseci u mozgu (meningitis, encefalitis), tumori mozga, moždane aneurizme i moždani udar.

Ko se bavi lečenjem glavobolje?

Glavobolja je primarno neurološka bolest, tako da se lečenjem glavobolje prvenstveno bave neurolozi!

Koje dijagnostičke procedure treba uraditi kod glavobolje?

Neurolog na osnovu pregleda predlaže neku od sledećih dijagnostičkih procedura:

  • Snimanje glave (NMR endokranijuma) 
  • Snimanje krvnih sudova mozga (NMR angiografija krvnih sudova mozga)
  • Elektroencefalografija (EEG)
  • Kolor dopler krvnih sudova vrta (MAV) i transkranijalni dopler (TCD)

Zbog čega pacijenti sa glavoboljom treba da dodju u Euromedikov Centar za glavobolje?

Glavna preporuka su stručnost i dugogodišnje kliničko iskustvo naših neurologa u lečenju glavobolja, kao i činjenica da se u okviru centra za glavobolje sprovode najnoviji protokoli (prema medjunarodnoj klasifikaciji glavobolja) u dijagnostikovanju i lečenju glavobolja, a u cilju poboljšanja kvaliteta života pacijenata sa različitim tipovima glavobolja.

Šta je migrena i kako se ispoljava?

Za migrenu često kažemo da je mnogo više od same glavobolje, ona predstavlja naslednu bolest sa karakterističnom kliničkom slikom: jednostrana lokalizacija bola (bol u jednoj polovini glave) koji je pulisrajući, u trajanju od 4-72h, pogoršava se tokom fizičke aktivnosti. Veoma često se javlja mučnina, praćena povraćanjem, a  karakterišu je i prateći fenomeni poput: fotofobije (preosetljivost na svetlost), fonofobije (preosetljivost na buku), osmofobije (preosetljivosti na mirise).

Migrena se obično javlja već u periodu puberteta, 2 do 3 puta je češća kod ženskog pola.

Šta je migrenska aura? 

U nekim slučajevima odredjeni simptomi (koji traju kraće od 1h) mogu da prethode migreni i predstavljaju migrensku auru. Najčešća je vizuelna aura (99% svih migrenskih aura), a pacijenti je obično opisuju kao svetlucajuće cik-cak linije ili kao pojavu bljeska ispred očiju. Može se još javiti i senzitivna aura (osećaj utrnulosti dela lica i tela, otežan govor) i motorna aura (osećaj slabosti dela tela, najčešće jedne ruke).

Migrena se obično javlja već u periodu puberteta, 2 do 3 puta je češća kod ženskog pola.

Kako se dijagnostikuje migrena?

Metoda izbora u dijagnostikovanju migrene je elektroencefalografija (EEG), zato što migrena pripada grupi oboljenjenja kod kojih primarno postoji poremećaj funkcije mozga (kao i kod epilepsija, encefalopatija i poremećaja spavanja). 

Ukoliko nema podataka o postojanju migrene u porodici, za takvu glavobolju kažemo da ima samo formu migrene, što znači da može da se javi i usled nekog drugog oboljenja mozga (migreniformna glavobolja kod traume ili tumora mozga) što zahteva i drugačiji pristup u dijagnostici.

Kako se leči migrena?

Terapija za migrenu podrazumeva akutno lečenje napada, što pre svega uključuje primenu  analgetika (kao što su lekovi na bazi acetilsalicilne kiseline i Ibuprofen) ili uvodjenje profilakse, odnosno lekova koji sprečavaju pojavu migrenskih napada, u slučajevima kada migrena počne da se javlja i do tri puta mesečno (u terapiju se tada uključuju lekovi iz grupe antihipertenziva, antidepresiva i antiepileptika). 

Lekovi za profilaksu migrene obično se uvode posle uradjene dijagnostike za migrenu, po pravilu posle EEG snimanja.

Šta je elektroencefalografija/EEG ? 

Elektroencefalografija (EEG) je neinvazivna (u potpunosti bezbolna i bezbedna) dijagostička metoda tokom koje se pomoću elektroda postavljenih na površini glave (poglavini) registruje električna aktivnost mozga. Grafički zapis električne aktivnosti mozga naziva se elektroencefalogram, a tumači ga neurolog-klinički neurofiziolog. 

Zašto se radi EEG?

EEG predstavlja metodu izbora za procenu stepena poremećaja moždane funkcije i ima prioritet (u odnosu na druge dijagnostičke procedure) u dijagnostici sledećih oboljenja i patoloških stanja:

  1. Epilepsija
  2. Migrena (i ostali tipovi primarnih glavobolja)
  3. Encefalopatije (oštećenja mozga) različitog porekla: encefalitis (zapaljenje mozga), komocije (potresa) mozga, korišćenje psihoaktivnih supstanci, hronični alkoholizam itd
  4. Poremećaji spavanja (insomnija-nesanica, apneja u spavanju-prekid disanja  za  vreme spavanja, somnabulizam-mesečarenje)
  5. Utvrdjivanje moždane smrti

Zašto EEG treba uraditi u Euromediku?

Iz razloga što kod nas radi ekspertski tim neurologa/neurofiziologa sa dugogodišnjim kliničkim iskustvom u diagnostikovanju i lečenju epilepsija, migrena, encefalopatija, ali i svih drugih oboljenja koje karakteriše poremećaj moždane funkcije, kao i zbog činjenice da se snimanje spovodi u kabinetima koji su opremljeni modernim, visokosofisticiranim EEG aparatima, uz konstantan nadzor neurofizioloških sestara/tehničara.

Kakva je priprema za EEG snimanje?

Priprema za EEG snimanje je veoma jednostavna i podrazumeva uzimanje lakog obroka i čistu kosu.

Kako se radi EEG snimanje i koliko snimanje traje?

EEG snimanje se izvodi tako što se na glavu pacijenta postavlja kapa sa elektrodama koje se pomoću antialergijskog gela lepe na površinu glave (poglavinu) i preko kojih se tokom snimanja detektuju moždani potencijali. Snimanje se radi u ležećem položaju, a ukoliko je u pitanju nepokren pacijent (u invalidskim kolicima), moguće je uraditi snimanje i u sedećem položaju, Snimanje se izvodi sa zatvorenim očima, a tokom snimanja se koriste odredjene metode aktivacije (kratkotrajno otvaranje očiju, duboko disanje i tepćuće svetlo), čiji je cilj da pojačaju postojeće i izazovu nove EEG promene. 

Standardno EEG snimanje traje oko 20 minuta.

Šta je EEG snimanje posle deprivacije spavanja i zašto se radi?

EEG snimanje posle deprivacije („zabrane“) spavanja podrazumeva da pacijent kod kuće ne spava 24h (ili minimum 12h tokom noći), a da mu se potom sledećeg jutra u EEG kabinetu obavi snimanje (po mogućstvu u toku spavanja) u trajanju od 1,5h. Ovakav vid snimanja se radi prvenstveno u onim slučajevima kada je standardno (dnevno) EEG snimanje uredno, a pacijent se i dalje žali na napade i pored uvedene terapije, ili se radi u diferencijalno-dijagnostičke svrhe, kada kod pacijenta mogu postojati komorbidna (udružena) stanja poput migrene i epilepsije (migralepsija).