Skip links

Urologija – Bubrežne ciste, policističan bubreg

Šta su bubrežne ciste? Ciste na bubregu predstavljaju okrugle ili ovalne formacije ispunjene bistrom tečnošću koje se mogu pojavljivati na jednom ili oba bubrega, pojedinačno ili u većem broju.

Ukoliko se radi o pojedinačnim cistama njihov uzrok nastanka nije poznat a pretpostavlja se da je uzrok zapušenost bubrežnih cevčica (tubula). Ukoliko se radi o prisustvu većeg broja cističnih formacija u oba bubrega tada se govori o adultnoj policističnoj bolesti bubrega ili medularnoj cističnoj bolesti odnosno juvenilnoj nefronoftizi i u tom slučaju glavnu ulogu u nastanku igra nasledni faktor odnosno nasledjene ili redje spontane mutacije gena. Policistična bolest bubrega je ozbiljno oboljenje koje se najčeše završava terminalnom bubrežnom slabošću i potrebom za lečenjem dijalizom ili transplatacijom bubrega. Neretko, ovi bolesnici imaju ciste i na drugim organima (jetra, pankreas, jajnici…) i pridružene anomalije drugih organa.

Jednostavne ciste (dizontogene). Okrugle, jasno ograničene, anehogene mase lokalizovane u bubregu ili na njemu, sa jasnim akustičnim pojačanjem, mogu se pouzdano identifikovati kao primarne (dizontogene) ciste ukoliko, osim uobičajenih kriterijuma za cistu, pokažu odsustvo vaskularizacije na pregledu kolor doplerom i na bubregu ne postoje druge strukturne abnormalnosti. Bilo da su pojedinačne ili multiple, one predstavlaju tubularne retencione ciste koje su nastale od dilatacije Bowmanove kapsule ili proksimalnih tubula. Posledično, imaju zid ciste koji proizvodi tipične ultrazvučne ulazne ili izlazne ehoe, ali se ne mogu uvek direktno vizuelizovati. Primarne dizontogene ciste imaju tipičnu lokaciju.

Mutiple ciste (dizontogene). Bubezi koji sadrže multiple ciste obično su normlane veličine.

Nasuprot policističnim bubtezima, bubrežni korteks, medularne pirmide i bubrežni sinus su jasno definisani.

Policistični bubrezi (dizonotogeni). To oboljenje obuhvata policističnu malformaciju distalnih renalnih tubula, tubularnog epitela ili tubularnih zidova, dovodeći do pretežno bilateralne policistične transformacije bubrega. Na ultrazuku su bubrezi značajno uvećani i sadrže brojne ciste koje potpuno menjaju konture bubrežne kapsule i dovode do nejasno oraničenih granica bubrega. Postoji varijabilna redukacija parenhima usled komplikacije kompresije cistama ,,blooming” efekta i intesticijanle fibroze.

Policistični bubrezi su obično udruženi sa cistama u jetri i drugim organima, a inicijalni ultrazvučni nalaz je nepogrešiv.

Atipične ili sekundarne ciste. Atipične ili sekundarne ciste razlikuju se od jednostavnih, nekompilovanih cisti po svom obliku, lokalizaciji ili sadržaju. Mogu biti elipsoidne, poligonalne ili udružene, mogu imati parapelvičnu ili ekstrarenalnu lokalizaciju i mogu sadržati unutrašnje ehoe(zadeblajni zidovi, pregrade,sedimentacija, flokuli ili ugrušci), kao i krvne sudove kod malignih tumora.

Pregradjene ciste. Bubrežne ciste ponekad imaju fine pregrade koji dele ciste na odvojene kompartmane. Septirane ciste zahtevaju veliku obazrivost pri ultrazvučnom pregledu da bi se diferencirale od cističnog karcinoma bubrežnih ćelija. Lezija takvog izgleda zahtevaju praćenje i moguću operaciju. Diferencijalna dijagnoza bi trebalo da obuhvata i dehidriranu cistu, i kod mladih dečka, multilokularni cistični nefrom (benigni cistični nefrom), koji se ultrazvučno prikazuje kao složena bubrežna masa sa brojnim anehogenim cistama odvojenim ehogenim pregradama.

Retencione ciste kao posledica ožiljaka. Sekundarne retencione ciste se javljaju kod jedne trećine od jedna polovine  svih pacijenatasa hroničnim intersticijalnim nefritisom koji zahteva dijalizu. Te ciste su posledica ožiljaka u renalnim tubulima. Većina ovih cisti je deformisana i veoma mala, i uglavnom se vidjaju u korteksu.

Hidrirana cista i pseća pantljičara (Echinococcus granulosus), koja formira primrne ciste sa unutrašnjim ćerkama cistama i lisičja pantiljičara (Echinococcus multilocularis), kod koje ćerke ciste napadaju i razaraju tkivo domaćina iz primarne ciste, mogu izazvati hidatidnu bolest kod ljudi. Najčešće zahvaćen organ je jetra, ali i druga mesta mogu biti pogodjena, uključujući i bubrege. Ultrazvučno, ciste su ograničene ehogenim zidom. Ćerke ciste imaju izgled rozete. Echinococcus multilocularis može imati izgled solidne tumorske mase. Hidatidne ciste zahtevaju razlikovanje od cista sa unutrašnjim pregradama.

Kada na ultrazvučnom nalazu pronadjemo bubrežne ciste tada savetujemo da se ciste prate na 6 do 12 meseci ultrazvučno. U slučaju sumnje na malignu alteraciju cisti radimo CT-urografiju (skener), opciono NMR-urografiju (magnetna rezonanca) ako se pokaže da je prisutna i tumorska promena u cisti tada se pristupa operativnom lečenju što je sve moguće učiniti u medicinskom sistemu Euromedika.

Ukoliko sumnjate na bubrežne ciste i/ili policistične bubrege, zakažite Vaš specijalistički pregled kod Urologa.