Skip links

Pulmologija – Spirometrija

Spirometrija je standardizovana, objektivna, neinvazivna metoda kojom  se meri osnovna funkcija pluća odnosno  količina vazduha koji se udiše I izdiše iz pluća u funkciji vremena. Spirometrija se izvodi u cilju utvrđivanja prisustva ili odsustva plućne bolesti, otkrivanja ranih promena I progresije bolesti pluća, radi procene stepena plućnog oštećenja, praćena izloženosti aeropolutantima okoline ili na radnom mestu, kao I procene efekata terapije. Za pravilnu procenu potrebna su ponavljana merenjato kom vremena. Spirometrija je metoda komplementarna sa durgim dijagnostičkim postupcima u okviru dijagnostike plućnih bolesti (radiografija, kompjuterizovana tomografija, ostala funkcionalna dijagnostika). Postoje različititi tipovi spirometara Većina njih meri protok direktno, azatimsekompjuterskipreračunavavolumen vazduha, arezultatimerenja , parametri plućne funkcije, prikazani su u numeričkoj formi. Ostvareni rezultatiuapsolutnimvrednostimaporedesesapredviđenim (referentnimvrednostima) I izražavaju se u procentima predviđenih normi automatski uz pomoć softwer-a. Kod nas se koriste referentne vrednosti  Evropske zajednice za ugalj i čelik (ECCS  1993). Kvalitet izvođenja testa je veoma važan, da bi se dobili upotrebljivi, tačni i ponovljivi rezultati, tj. najbolja moguća vrednost plućne funkcije u tom trenutku vremena. U protivnom, rezultat može biti netačno interpretiran. Osoba koja izvodi merenje treba da je dobro obučena, da bi stekla veštinu merenja i razumela kako dobiti najbolji rezultat pacijenta. Da bi se postigla tačnost merenja neophodna je saradnja između  ispitivane osobe i ispitivača. Izveštaj obavljenog merenja se odštampa i izdaje ispitaniku u papirnoj formi. 

Rezultat tumači lekar pulmolog.

Šta se meri spirometrijom?

Spirometrija uključuje merenje osnovnih parametara plućne funkcije : IVC (vitalni kapacitet),FVC (forsirani vitalni kapacitet), FEV1 (forsirani ekspirijumski volumen u prvoj sekundi), FEV1/FVC odnos, PEF (vršni ekspirijumski protok) , FEF (forsirani ekspirijumski protok) pri različitim volumenima pluća (75% 50% 25%), i drugih.

Izvođenje spirometrije

Spirometrija se meri  forsiranim manevrom: posle maksimalnog udaha sledi brz i snažan izdah , koji treba da traje dok se ne istisne sav vazduh iz pluća, zatim usledi ponovni snažni udah. Pre izvođenja testa u kompjuter se unose podaci:pol, životna dob, visina, težina, rasa, pušački status. Pre izvođenja testa ispitanik se pozicionira u stolicu sa naslonom i ukratko mu se objasni  manevar izvođenja testa. Spirometrija se izvodi u sedećem stavu. Ispitanik sedi u stolici uspravno, sa  stopalima na podu, noge ne treba da budu prekrštene, da nema odeću koja ga steže, sa protezom u ustima i stavi mu se štipaljka na nos. Ispitanik najpre mirno diše preko usnika (filtera), zatim učini duboki puni udah i odmah zatim brz i snažan potpuni izdah,  i završava potpunim snažnim udahom, a sve vreme sluša uputstva obučenog lica.

Kontraindikacije za izvođenje testa su sveži infarkt miokarda  u poslednjih mesec dana,hemoptizije nepoznatog porekla, pneumotoraks,  sveža plućna embolija, nestabilni kardiovaskularni status,  skorašnja hirurgija oka, , aneurizma (toraklna, abdominalna, cerebralna), skorašnje abdominalne i grudne hiruške procedure, akutni poremećaji  koji ometaju izvođenje testa (povraćanje, proliv, i sl.).

Standardi kvaliteta spirometrije

Na osnovu konsenzusa ATS/ERS (American Thoracic Society/European Respiratory Society) Task Force  2005 (radne grupe) sačinjen je vodič za standardizaciju kvaliteta izvođenja spirometrije, koji podrazumeva ispunjenje određenih kriterijuma:

1. Kriterijum prihvatljivosti:  volumen ekstrapolacije mora biti <150ml, tj. Krivulja protok/volume  strmi i nagli početak ekspirijuma;oštar vrh, a kriva glatka i bez artefakata; manevar se izvodi maksimalno forsiranim  inspirijumom/ekspirijumom, bez zatvaranja glotisa ili bloka ustima ili jezikom, bez kašlja  ili efekta curenja tokom ekspirijuma. Ekspirijum treba da traje najmanje 6 sec, a da kriva volumen /vreme postigne plato u ekspirijumu. Kod opstruktivnih poremećaja ventilacije pluća ekspirijum može da traje i značajno duže.

2. Kriterijum reproducibilnosti:  za parametre FEV1 i FVC razlika između dve najbolje izmerene  vrednosti  treba da bude <150ml ili <5%.

Potrebno je postići najmanje 3 prihvatljive i 2 pnovljive krive protok/volumen. Ako ovi kriterijumi nisu zadovoljeni  potrebno je ponavljanje merenja. Dozvoljeno je maksimalno 8 pokušaja (ponavljanja) pri jednom merenju.

Primena spirometrije u praksi

Pomoću spirometrije pre svega razlikujemo opstruktivni i restriktivni a moguć je i  mešoviti tip poremećaja ventilacije. Opstrukcijski poremećaj ventilacije pluća najčešće viđamo kod astme i HOBP (hronična obstruktivna bolest pluća), te je ovaj test zlatni standard u postavljanju dijagnoze ovih bolesti. Restriktivni poremećaji ventilacije pluća se karakterišu  gubitkom volumena pluća i mnogo  su ređi. Viđamo ih obično kod plućne fibroze, bolesti plućne maramice, bolesti zida grudnog koša, neuromišićnih bolesti, posle pneumonektomije, kod plućnog edema, gojaznih itd. Mogući su i mešoviti poremećaji ventilacije (npr. pušač  koji  ima plućnu fibrozu. Tada su potrebni i drugi funkcionalni testovi (bodipletizmografija, difuzija pluća).

U našoj ustanovi spirometrija se koristi rutinski u svakodnevnoj kliičkoj praksi.