Skip links

Gastroenterologija – Sindrom nervoznih creva

Kolon je naziv za debelo crevo koje povezuje dio tankog creva (ileum) sve do crevnog izlaza (anus). Debelo crevo započinje tzv. slepim crevom ili cekumom na kojem se nalazi crvuljak (apendix), nastavlja se uzlaznim delom debelog creva, zatim poprečni kolon i konačno silazni, koji prelazi u sigmu i završava izlazim crevom (rektum). Sindrom nervoznih creva ili popularno IBS( engl.skraćenica Irritabile bowel sindrom) je najčešća gastroentrološka bolest. Nadimanje, bolovi u trbuhu, promene u stolici koje mogu ići od otežanog i neredovnog pražnjenja do učestalih prolivastih stolica bez pimesa krvi ili smene zatvora i prolivastih stolica. Žene češće imaju bolest u odnosu na muškarce2-3 puta češće, i bolest se najčešće javlja u trećoj ili četvrtoj deceniji života. U sindromu nervoznog creva ne postoji upala, niti organska bolest, reč je o organski zdravom crevu, predstavlja funkcionalni poremećaj komunikacije mozak-digestivni trakt, i ima svoje mirne i aktivne faze. Česti uzroci su stres ili napetost. Ovaj sindrom nije opasan, ali može biti neugodan. Svakako treba proveriti radi li se o nečem ozbiljnijem. Ne postoji specifičan test za dokazivanje bolesti. Dijagnoza se postavlja isključivanjem ostalih bolesti koje mogu izazvati slične simptome. Kolonoskopija se izvodi kod pacijenta ukoliko postoji sumnja na iritabilni kolon praćen prolivastim stolicama, obavezno je isključivanje mikroskopskog kolitisa, uzimanjem isečka tkiva tokom kolonoskopije koji će potom pregledati patolog, i na osnovu dobijenog histopatološkog nalaza, uspostavti se dijagnoza.

Simptomi:

Simptomi variraju, a najčešći je bol u trbuhu koja se manifestuje u vidu grčeva – periodičkih – koji uglavnom nestaju nakon pražnjenja creva. Mogući su prolivi i opstipacija ili oboje. Postoje dve grupe bolesnika: oni u kojih prevladava proliv s grčevima i oni u kojih prevladava opstipacija s grčevima. Nešto je veći broj onih s opstipacijom. Uz bolove bolesnik oseća nadutost, peristaltika creva je bučna, ili ima sluzi u stolici. Napad je popraćen osećajem slabosti i mučnine, bledilom, ali ne i povraćanjem.

Dijagnoza:

Anamneza i pregled lekara gastroenterologa, Laboratorijske analize, pregledi stolice, ultrazvuk abdomena, Kolonoskopija. Ne postoji specifičan test za dokazivanje bolesti. Dijagnoza se postavlja isključivanjem ostalih bolesti koje mogu izazvati slične simptome. Kolonoskopija se izvodi kod pacijenta ukoliko postoji sumnja na iritabilni kolon praćen prolivastim stolicama, obavezno je isključivanje mikroskopskog kolitisa, uzimanjem isečka tkiva tokom kolonoskopije koji će potom pregledati patolog, i na osnovu dobijenog histopatološkog nalaza, uspostavti se dijagnoza.

Lečenje:

Terapija iritabilnog kolona zavisi od oblika u kome se bolest manifestuje. Ovo je bolest koja se leči sa manje ili više uspeha, ali zahteva maksimalnu saradnju pacijenta uz korigovanje navika u ishrani i promeni stila života. Terapija se prilagođava aktuelnim tegobama pacijenta. Upotreba Probiotika je veoma bitna ali na duže staze tj dovoljno dugo jer kratkoročna terapija ne daje velike rezultate. Osim probiotika tu su i lekovi koji smanjuju produkciju gasova iu debelom crevu, potom lekovi koji smanju napatost zida creva i opuštaju muskulaturu zida creva. Određenu ulogu imaju i biljni preparati i lekovi koji stimulišu pokrete creva. U najtežim slučajevima u terapiji je neophodno uključiti i antidepresive, psihoterapija.

Prevencija:

Promena stila života i korigovanja navika u ishrani, smanjiti stres na najmanju moguću meru.