Skip links

Neurologija – Moždani udar

Ishemijski moždani udar („šlog“)  nastaje kao posledica smanjena ili prestanka moždane cirkulacije usled suženja ili začepljenja krvnog suda što dovodi do smrti nervnih ćelija usled nedovoljne ishranjenosti moždanog tkiva hranljivim materijama i kiseonikom.

Najčešći uzrok ishemijskog moždanog udara je ateroskleroza krvnih sudova vrata i  glave. Na drugom mesti su  određene srčane aritmije koje dovode do stvaranja krvnog ugruška (tromba) u srcu koji se krvlju prenosi (embolus) do krvnih sudova u vratu ili glavi i dovodi do njihovog zapušenja (tzv. kardioembolizacija). 

Ređi uzročnici MU su zapaljenske bolesti koje zahvataju zidove krvnih sudova mozga (vaskulitisi) ili tzv. disekcija odnosno rascep zida krvnog suda koji može nastati usled traume ili spontano kao i poremećaji koagulacije (zgrušavanja) krvi.  Međutim, kod oko 30- 40% svih moždanih udara ne može tačno da se utvrdi uzrok nastanka (tzv. kriptogeni moždani udar). 

 Ateroskleroza je dugotrajan proces nakupljanja masti i ćelija (najviše krvnih pločica- trombocita) u zidovima krvnih sudova što dovodi do njihovog otvrdnuća i formiranja naslaga u samom krvnom sudu tzv. plaka. Aterosklerotski plak sužava ili potpuno zapušava krvni sud čime se remeti protok krvi. Najznačajnije bolesti koje dovode do ateroskleroze su povišen krvni pritisak (hipertenzija), povišene masnoće u krvi (hiperlipidemija), šećerna bolest (diabetes melitus) i pušenje. 

U cilju prevencije moždanog udara neophodne su redovne kontrole i zdravih osoba sa ciljem otkrivanja faktora rizika a posebno osoba sa postojećim faktorima rizika. U Euromediku se može sprovesti dijagnostika i lečenje svih bolesti koje dovode do moždanog udara a takođe i snimanje krvnih sudova vrata i glave ultrazvukom (Dopler krvnih sudova vrata i transkranijalni Dopler) u cilju procene stanja i eventulanih suženja krvnih sudova koji dovode krv do mozga.

MOŽDANI UDAR U TRUDNOĆI

Trudnice i žene u postoporođajnom periodu (babinjama) su u gotovo tri puta većem riziku da obole od moždanog udara u odnosu na žene istih godina starosti. Mogu oboleti i od ishemijskog moždanog udara i od moždanog krvarenja. Rizik od moždanog udara je najveći tokom trećeg tromesečja trudnoće i u prvih 12 nedelja nakon porođaja. 

Moždani udari u trudnoći mogu biti uzrokovani poremećajima specifičnim za trudnoću kao što je eklampsija ili začepljenje krvnih sudova amnionskom tečnošću ( plodovom vodom)  i poremećajima koji nisu direktna posledica trudnoće. Trudnoća sama po sebi predstavlja stanje gde je povišen rizik od stvaranja krvnih ugrušaka što može dovesti do začepljenja moždanih vena koje izaziva moždani udar. U trudnoći se javljaju i moždani udari zbog uobičajenih faktora rizika ( povišen krvni pritisak, šećerna bolest, pušenje, srčane bolesti). 

 Za moždano krvarenje najveći faktor rizika je povišen krvni pritisak i zato je neophodna stroga kontrola krvnog pritiska u trudnoći. Oboljevanje od moždanog udara je moguće izbeći redovnim kontrolama trudnica i pravovremenim prepoznavanjem i lečenjem faktora rizika.    

U Euromediku se sprovodi detaljna i redovna kontrola i praćenje trudnoće i žena u postporođajnom periodu kod ginekologa uz timski rad i konsultaciju ostalih specijalista ( neurolog, kardiolog) posebno kod žena sa već postojećim faktorima rizika.

Ređi uzroci moždanog udara:

Moždani udar može nastati i kod pacijenata koji su prethodno bili zdravi i nisu imali uobičajene faktore rizika. Kod mlađih pacijenata uzrok ishemijskog moždanog udara su često različita zapaljenja krvnih sudova- vaskulitisi.  Smatra se da više uzroka ima ulogu u pokretanju zapaljenja krvnih sudova, a na prvom mestu su imunološki. Mogući pokretači imunskog sistema koji oštećuje krvne sudove su infekcije (virusne i bakterijske),  lekovi i maligne bolesti itd.

Osobe koje boluju od vaskulitisa imaju hiperaktivni imunski sistem. Kod bolesnika sa vaskulitisom imunski sistem napada sopstvene ćelije i organe, u ovom slučaju sopstvene krvne sudove, izazivajući njihovo hronično zapaljenje. Zapaljenje može biti izolovano u krvnim sudovima mozga ili sistemsko kada je zahvaćeno više organa ( npr kod sistemskog lupusa, poliarteritis nodoza). 

Vaskulitis obično počinje opštim simptomima zapaljenske bolesti kao što su: umor, slabost, malaksalost, povišena telesna temperatura i gubitak u telesnoj težini. Javljaju se bolovi u zglobovima, kožne promene tipa pojedinačnih ili slivenih crvenih tačkica, modrice, naglo nastali bolovi, trnjenje i slabost u nogama. Novonastale glavobolje, oslabljen vid,  otežano disanje i nedostatak vazduha, pojava krvi u ispljuvku, bolovi u stomaku praćeni pojavom krvi u stolici, povišen krvni pritisak  su samo neki od simptoma koji su specifični za određene oblike vaskulitisa.

Različite vrste vaskulitisa su klasifikovane prema veličini i lokalizaciji zahvaćenog krvnog suda.

Do dijagnoze se dolazi na osnovu kliničkih znakova bolesti, rezultata laboratorijskih analiza krvi i mokraće, kao i radioloških ispitivanja (ultrazvučni pregled, rendgensko snimanje, kompjuterizovana tomografija – CT, magnetna rezonanca – MR i snimanje krvnih sudova- angiografija). Kada je potrebno uzima se isečak tkiva (biopsija) i posmatra pod mikroskopom.

Lečenje različitih vrsta vaskulitisa zavisi od težine simptoma bolesti  i stepena zahvaćenosti organa. Cilj lečenja  je da se što pre prekine zapaljenje i postigne dobra kontrola bolesti (početna terapija) i da se ona dugo održi (terapija održavanja). Pokazalo se da su glukokortikoidi u kombinaciji sa imunosupresivnim lekovima najefikasniji.

Rana dijagnoza i odgovarajuće lečenje vode smirivanju – remisiji   bolesti. Treba napomenuti da većina bolesnika zahteva doživotnu primenu lekova.

U zdravstenim ustanovama «Euromedik» može se sprovesti kompletna dijagnostika  i lečenje kod pacijenata nakon moždanog udara. Timovi specijalista ( neurolog, kardiolog, reumatolog, hematolog, radiolog) detaljno analiziraju uzrok moždanog udara da bi se sprovelo adekvatno lečenje.

Oporavak posle moždanog udara:

Najčešće pitanje koje pacijenti i porodica postavljaju svom lekaru nakon moždanog udara je da li će se, kada i u kojoj meri oporaviti. Da li će biti sposobni da pokreću ruke i noge, hodaju, govore i normalno gutaju, da li će biti sposobni za samostalni život i svakodnevne aktivnosti kojima su se bavili pre moždanog udara? 

Moždani udar ostavlja posledice ne samo kod pacijenta nego i na celu porodicu koja mora da se uključi u proces rehabilitacije i osposobljavanja pacijenta za dalji život, da kontroliše pacijenta u redovnom  uzimanju propisane terapije, da ga ohrabri i podrži i da nauči da prepozna komplikacije i kasne posledice bolesti. 

Brzina i stepen oporavka pacijenta zavise od tipa moždanog udara, veličine i lokalizacije moždanog oštećenja, godina starosti bolesnika, udruženih bolesti i  kvaliteta sprovedene rehabilitacije, kako motornih funkcija tako i govora. 

Kada pomenemo moždani udar prvo pomislimo na motorni invaliditet koji može biti različitog stepena. Osobe sa blažim moždanim udarom se brzo oporave, dok kod osoba sa težim moždanim udarom fizikalna i logopedska rehabilitacija dugo traje, nekada je neophodna čak i doživotno. Najveće poboljšanje motornih funkcija i govora se primećuje u prvih nekoliko meseci, ali kod nekih pacijenata poboljšanja ima i posle godinu dana rehabilitacije. Bitno je da vežbanje postane svakodnevna rutina, samostalno, uz pomoć fizioterapeuta ili obučenih članova porodice. 

Pored motorne onespoboljenosti bolesnik se nakon moždanog udara često izmeni  psihički i emocionalno. Može da postane razdražljiv, lako se naljuti, ne može da kontroliše svoje emocije ili postane nerapoložen i bezvoljan. Moždani udar izaziva poremećaj koncentracije i smetnje pamćenja nekada i do nivoa teške demencije pa je ovim pacijentima pored fizikalne i logopedske neophodna i neuropsihološka rehabilitacija. 

 Depresija je česta posledica moždanog udara, javlja se kod oko trećine obolelih, i to najčešće 3-6 meseci nakon početka bolesti. Značajno usporava oporavak bolesnika i zahteva intezivno lečenje odgovarajućim medikamentima i psihoterapiju. 

Bolesnici nakon određene vrste moždanog udara mogu imati epileptične napade različitog izgleda i trajanja.  Često se javljaju napadi bez gubitka svesti, tzv „mali“ napadi kada se osoba ponaša neadekvatno, može biti konfuzna, uznemirena, dezorijentisana, može da oseća nepostojeće mirise, ponavlja stereotipne pokrete ili rečenice. Veliki, generalizovani napadi manifestuju se  tipičnim epileptičkim napadom u vidu gubitka svesti i pojave mišićnih grčeva. Pacijenta treba smestiti na bezbedno mesto i sprečiti da dođe do povredjivanja a u daljem toku obezbediti redovno uzimanje odgovarajućih lekova.

Tokom prvih nedelja kod 50-70% pacijenata se javlja poremećaj kontrole mokrenja. Bolesnik ili ne može spontano da mokri ( urinarna retencija) ili ne može da zadrži mokraću ( urinarna inkontinencija). U početku se problem rešava plasiranjem urinarnog katetera a kasnije pravilnim i kontrolisanim unosom tečnosti, treningom mokraćne bešike i vežbama karličnog dna, a ukoliko i te mere ne daju željeni rezultat opreznom primenom lekova. 

Moždani udar se ranije povezivao isklučivo sa starijom životnom dobi ali se sve više starosna granica pomera pa je i veći broj mladih osoba sa moždanim udarom. Upravo je ovo jedan od glavnih razloga što se sve više pažnja obraća na poremećaj seksualnih funkcija nakon moždanog udara. Ranije se smatralo da su problemi psihičke prirode, a danas se zna da je poremećaj seksualnosti uslovljen oštećenjem određenih delova mozga. Lečenje se može sprovoditi pažljivom primenom lekova koji zbog svojih neželjenih dejstava moraju biti ordinirani od strane lekara. 

U zdravstvenoj ustanovi „Euromedik“ na više lokacija možete ostvariti potpuno lečenje i rehabilitaciju nakon moždanog udara kod neurologa, a u zavisnosti od dominantnih simptoma i kod fizijatra, kardiologa, psihijatra i psihologa, urologa.