Skip links

Gastroenetrologija – Čir na želucu i dvanestopalačnom crevu – Ulkusna bolest

Čir na želucu i dvanestopalačnom crevu-duodenumu, ulkusna bolest, peptički ulkus predstavlja hroničnu, dugotrajnu bolest, u ređim slučajevima može biti akutna, naglo nastala bolest-koja nastaje delovanjem kiseleog želudačnog soka u kontaktu sa nedovoljno otpornom sluznicom .  Grizlica (čir) znači da postoji defekt na sluzokoži želuca ili dvanaestopalačnog creva koji se širi kroz celu debljinu sluzokože i zahvata mišićni sloj. U eri novih i jakih lekova za blokiranje lučenja kiseline iz želuca, kao i otkrićem Helicobacter pylori, učestalost ovog oboljenja je u opštoj populaciji značajno opala.  Peptički ulksi najčešće nastaju zbog Helicobacter pylori infekcije ili usled preteranog korišćenja nesteroidnih antiinflamatornih lekova (NSAIL). Drugi razlozi na nastanak ulkusne bolesti su: težak fiziološki stres, dijetalni faktori (jako začinjena hrana, pušenje, alkohol) i genetska predispozicija. Posebnu vrstu peptične ulkusne bolesti predstavljaju ulkusi koji se razvijijaju kod bolesnika koji su pretrpeli teške povrede glave i centralnog nervnog sistema, kao i kod onih sa velikim i dubokim opekotinama.

Faktori rizika:

Starost, Helicobacter pylori infekcija, Nesteroidni antiinflamatorni lekovi, duvan, alkoho, stres, genetska predispozicija su jedan od faktora rizika nastanka čira na želucu ili dvanestopalačnom crevu U razvijenim zemljama oko 10% stanovnika će jednom u životu razviti peptičku ulkusnu bolest. U zemljama sa nižim socioekonomskim statusom, i različitim dijetalni faktorima (jako začinjena hrana), kao i genetskom predispozicijom ovaj procenat je značajno veći. Povećanje prevalence Helicobacter pylori infekcije, kao glavnog etiološkog faktora peptične ulkusne bolesti, značajno doprinosi i povećanju broja obolelih od ulkusne bolesti. 

Simptomi:

Ukoliko nije došlo do pojave komplikacija peptične ulkusne bolesti najčešći simptomi su: oštar ili tup bol u gornjem delu trbuha – Kod ulkusa želuca nakon obroka, a dvanaestopalačnog creva kada je želudac prazan (tipično je za bolesnike sa ulkusom na dvanaestopalačnom crevu da bol kupiraju uzimanjem blage hrane), nadimanje (osećaj nadutosti) u gornjem delu trbuha – obično pola sata nakon obroka, gorušica  – posledica pojačanog lučenja kiseline i sporijeg praženjenja želuca), mučnina i povremeno povraćanje

Kod težih formi peptične ulkusne bolesti simptomi su sledeći:povraćanje krvi (hematemeza) i pojava crne stolice (melena) – nastaje kada ulkus ošteti krvni sud u zidu želuca ili dvanaestopalačnog creva, jak nagli bol – nastaje kod perforacije ulkusa i praćen je rapidnim pogoršanjem opšteg stanja, abdomen (trbuh) je pri ovakvim okolnostima izrazito napet i pri pregledu jako bolno osetljiv, stalno povraćanje – nastaje kod suženja završnog dela želuca (pilorusa), te nemogućnosti evakuacije unetog i stvorenog sadržaja u tanko crevo,brz gubitak na telesnoj težini – može sugerisati na malignu alteraciju ulkusa, odnosno nastanak karcinoma želuca

Dijagnostika:

Anamneza i pregled bolesnika. Sumnja na postojanje peptične ulkusne bolesti može postojati kod pojave stalnih bolova u gornjem delu trbuha, problema sa varenjem hrane i nadutosti. Visoko sugestivan anamnestički podatak za ulkus želuca je pojava crne stolice. U cilju potvrde dijagnoze neophodno je načiniti dva dijagnostička pregleda: rendgenografiju i endoskopiju gornjeg digestivog trakta.  Rendgenorafija ima značajno veću senzitivnost kod većih ulkusa, kao i kod pojave komplikacija oboljenja, pre svega stenoze, odnosno suženja završnog dela želuca. 

Zlatni standard u dijagnostici ulkusne bolesti predstavlja endoskopija gornjeg digestivnog trakta. Ovim pregledom moguće je direktno vizualizovati peptični ulkus, verifikovati tačnu lokalizaciju i procenti adekvatno veličinu, ali i dubinu ulkusa. Takođe, u toku pregleda moguće je uzeti isečke tkiva (biopsije) u cilju evaluacije Helicobacter pylori infekcije, odnosno detekcije eventualne maligne alteracije (prisustvo karcinoma).

Komplikacije:

Komplikacije ulkusne bolesti su alarmantne, zahtevaju neodložnu hiruršku intervenciju i mogu se podeliti u četiri osnovne grupe:

Krvarenje : Ukoliko dođe do oštećenja krvnog suda  želuca ili dvanaestopalačnog creva može doći do pojave ozbiljnog i životno ugrožavajućeg krvarenja koje se manifestuje povraćanjem krvi (hematemeza) ili pojavom crne (katranaste) kašaste stolice (melena). Dolazi do ubrzanog rada srca, pada krvnog pritiska, bledila kože i pojave anemije u krvnoj slici.Pojava kravarenja iz ulkusa uzrokovanim nesteroidnim antiinflamatornim lekovima (NSAIL), kao što su aspirin, diklofenak ili ibuprofen, je ozbiljan medicinski problem, a  smrtnost iznosi oko 10%. Ključ lečenja ove grupe bolesnika je poravovremena dijagnostika i prevencija. Testiranje na prisustvo Helicobacter pylori infekcije kod ovih pacijenata je neophodno, jer ukoliko postoji sadejstvo ova dva etiološka faktora, mogućnost nastanka komplikacije ulkusa značajno raste.

Perforacija : Stvaranje patološkog otvora na zidu želuca ili dvanaestopalačnog creva sa razlivanjem želudačnog sadržaja u trbuhu, što dovodi do peritonitisa (zapaljenja trbušne maramice) i sepse.

Penetracija : Proboj čira u okolne organe, pre svega pankreas i debelo crevo

Stenoza pilorusa : Kao posledica dugotrajne ulkusne bolesti može nastati suženje (stenoza) odvodnog dela želuca ili duodenuma koje dovodi do pojave upornog povraćanja.

Lečenje:

Osnovni terapijski ciljevi u lečenju ulkusne bolesti jesu nestanak simptoma, izlečenje ulkusa, prevencija recidiva i prevencija komlikacija. Iako je lečenje peptične ulkusne bolesti blisko povezano sa Helicobacter pylori infekcijom, i eradikacijom ove bakterije, ono ima nekoliko svojih specifičnosti. Pre svega, nisu svi ulkusi uzrokovani H. pylori infekcijom . Dalje postoje specifičnosti u praćenju i lečenju ulkusa vezanih za lokalizaciju ulkusa. Tako na primer, ulkusi želuca moraju da se dijagnostikuju i leče drugačije od ulkusa na dvanaestopalačnom crevu, pre svega zbog činjenice da su skloniji hronicitetu i malignoj alteraciji. Problem u lečenju ulkusa (grizlica, čireva) na želucu i dvanaestopalalnom crevu predstavljaju bolesnici koji nemaju H. pylori infekciju, i koji su rezistentni (otporni) na primenjenu terapiju. :Hirurgija u lečenju peptične ulkusne bolesti, usled pojave potentnih i efikasnih lekova koji blokiraju sekreciju želudačne kiseline, ima sve manju ulogu. Ipak, postoje i dalje određene indikacije kada je neophodno primeniti hirurško lečenje peptične ulkusne bolesti, pre svega u zbrinjavanju komplikacija ovog obolenja. 

Prevencija:

Ne zna se pouzdano na koji način se H. pylori širi, što otežava prevenciju obolenja. Nakon nužde i pre jela obavezno je pranje ruku. Promena stila života i načima ishrane. Ako je ulkus nastao uzimanjem nesteroidnih antiinflamatornih  lekova kao što je npr. acetilsalicilna kiselina, ubuduće treba uzimati lekove iz ove grupe vrlo oprezno ili se savetovati s liekarom za adekvatnu zamenu.