Skip links

Gastroenetrologija – Akutni holecistitis

Holecistitis predstavlja zapaljenje žučne kesice i u najvećem broju slučajeva nastaje zbog začepljenja izvodnih žučnih kanalića kamenom, porekla od same žučne kesice, ili u manjem broju slučajeva zbog problema sa izvodnim kanalima pankreasa, infestacije parazitima, crevnih infekcija, stanja nakon hirurških intervencija i trauma, sepse, dugotrajne parenteralne ishrane, dugotrajnog gladovanja… Otprilike, u preko 90 % slučajeva uzrok zapaljenja žučne kesice je prisustvo kamenaca, a samo 10 % su ostali uzroci zapaljenja žučne kesice.

Akutni holecistit se najčešće javlja kao akutna egzacerbacija hroničnog holecistita. U tom slučaju, egzacerbacija se obično javlja kao posledica opstrukcije duktus cistikusa konkrementom (ili ređe edemom, ako ne postoji kalkulus). Žučna kesa vrlo brzo postaje napeta, edematozna i inflamirana. Usled invazije bakterija, koje se normalno nalaze u žučnoj kesi, obično se na opstrukciju nadovezuje infekcija. Faktori rizika za kalkulozni holescistitis (zapaljenje žučne kesice sa prisustvom kamenaca) su starije životno doba, gojaznost, ženski pol, trudnoća, upotreba nekih lekova, naročito hormonskih preparata… Oboljenja koja se najčešće mogu zameniti za akutni holecistit su perforacija peptičkog ulkusa, akutni pankreatitis, akutni apendicitis u slučaju visokopoloženog cekuma, perforacija kolona u nivou hepatične fleksure kao komplikacije karcinoma ili divertikuluma, apsces i kongestija jetre, akutni virusni hepatitis i pneumonija sa pleuritisom na desnoj strani.  Komplikacije su : Gangrena žučne kese (gangrenozni holecistitis), holangitis.

Simptomi:

Mučnina, povraćanje. Jak bol i palpatorna osetljivost u desnom gornjem kvadrantu abdomena. Temperatura i leukocitoza. Iz lične anamneze često se mogu dobiti podaci koji ukazuju na postojanje hroničnog holecistita. Akutni atak “bolesti, koji je često provociran prethodnim obilnim obrokom, počinje obično u vidu bola u desnom gornjem kvadrantu abdomena, koji se najčešće širi ispod desnog rebarnog luka prema desnoj infraskapularaoj regiji. Bol je po intnzitetu vrlo jak, agonalnog karaktera i neretko je praćen prostracijom i povraćanjem. Redovno postoji bolna osetljivost u desnom gornjem kvadrantu, koja je u većini slučajeva praćena lokalnim mišićnim  spazmom i odbojnom (elastičnom) osetljivošću. Često se može napipati napeta, i dstendirana žučna kesa. Ponekad postoji laki ikterus iako ne postoji opstrukcija holedohusa. Upadljivo izražen ikterus govori za holedoholitijazu ili oštećenje jetre. Temperatura je neznatno ili umereno povišena. stalan, upadljiv ili progredirajući bol u desnom gornjem kvadrantu abdomena, osetljivost, mišićni spazam, povišena tempe ratura i leukocitoza, predstavljaju simptome i znake koji ukazuju na teško zapaljenje, a moguće i gangrenu žučne kese. Ponekad, na ročito u gojaznih osoba, gangrena se može razviti bez određenih simptoma.

Dijagnoza: 

Pregled lekara specijasti – gastroenterologa. Laboratorijski nalazi. Rentgen (RTG) nativni abdomena.  Ultrazvuk abdomena.  Hirurg.

Lečenje:

Konzervativnim lečenjem postiže se u većini slučajeva akutnog holecistita stišavanje zapaljenja. Posle 6 nedelja do 3 meseca, kada opšte stanje bolesnika postaje najpovoljnije a izvođenje operativnog zahvata tehnički jednostavnije, može se planirati holecistektomija. Ukoliko se, kao Što se često događa, u ovom vremenskom intervalu ponovo jave simptomi akutnog holecistita, treba bez odlaganja pristupiti holecistektomiji. U slučaju izbora konzervativnog načina lećenja akutnog holecistita, bolesnika, (naročito ako su u pitanju dijabetičari, gojazne i starije osobe), treba stalno observirati i kontrolisati kako bi se blagovremeno uočili znaci eventualne gangrene žučne kese.

Pojava gangrene ili perforacije predstavljaju indikacije za neodložnu operaciju. Operacija za vreme akutne faze bolesti takođe je opravdana u bolesnika kod kojih je dijagnoza akutnog holecistita jasna i kod kojih postoji minimalni rizik od izvođenja operativnog zahvata. U bolesnika kod kojih postoji i akutni pankreatitis ili holedoholitijaza, najbolje je, ukoliko je to moguće, odložiti operaciju za kasnije. Konzervativno lečenje: za vreme akutne faze, dok se bolesnik još ispituje, treba u više navrata u toku dana ponavljati pregled abdomena i određivati broj leukocita. Ptincipi lečenja su isti kao kod akutnog peritonita osim što se daju još i antiholinergička sredstva kao što su atropin, ordiniran parenteralno i beladona, peroralno. Kao analgetik, lek izbora je meperidine (Demerol) pošto morfin izaziva spazam Oddievog sfinktera. Antibiotici (penicilin i streptomicin ili samo tetraciklini, ili u težim slučajevima, kombinacija i jednih i drugih) daju se u svim slučajevima holecistita, osim kod blagih formi zapaljenja. Hirurško lečenje: metod izbora u lečenju akutnog holecistita je holecistektomija. Ukoliko postoji indikacija, treba takođe izvršiti eksploraciju holedoha (holedohotomiju). U bolesnika sa teškim opštim stanjem kao i onih kod kojih je tehnički teško načiniti holecistektomiju, najbolje je i uajsigurnije napraviti holecistostomiju. Primenom hirurskog načina lečenja, postiže se u najvećem broju slučajeva izlečenje.

Prevencija: 

Promena stila života koja podrazumeva promena u načinu ishrane. Redukcija telesne težine. Redovne Ultrasonografske kontrole. Kontrole gastroenterologa. Kontrole tokom uzimanja oralne kontraceptivne terapije i hormonske terapije  u menopauzi,  i u toku uzimanja lekova za snižavanje vrednosti holesterola.