Skip links

Endokrinologija – Gojaznost

Gojaznost je bolest sa visokom stopom smrtnosti.

U poslednjim decenijama stekla je naziv epidemije zbog broja obolelih koji ima rastući trend.  Procenat gojaznih u svetu je od 30-50%, u zavisnosti od rase, a njihov broj se udvostručio u poslednjih 30 godina. Mortalitet, odnosno smrtnost gojaznih osoba je dva do tri puta veća u odnosu na smrtnost osoba normalne uhranjenosti.

Manifestuje se nagomilavanjem masnog tkiva sa posledičnim viškom telesne težine.

Smatramo da je pacijent gojazan ukoliko je njegov “indeks telesne mase “ – ITM (“body mass index”-BMI) veći od 30 kg/m² – ili ima obim struka veći od 80 cm za osobe ženskog i veći od 94 cm za osobe muškog pola. Ukoliko pacijent ima ITM veći od 25 kg/m² a manji od 30 kg /m² smatra se da je  preterano uhranjen te je potrebno  lečenje kao i kod osobe koja je gojazna.  Ukoliko je  ITM veći od 30 kg/m², radi se o ozbiljnom stepenu gojaznosti, što povećava rizik od komplikacija ove bolesti.  Indeks telesne mase izračunava se tako što se telesna težina izražena u kilogramima podeli kvadratom telesne visine izražene u metrima. 

Masno tkivo se ne akumulira podjednako kod svih osoba. 

Postoji potkožno – subkutano masno tkivo i visceralno masno tkivo koje se nalazi unutar trbuha, između organa i veoma je metabolički i hormonski aktivno. Tip gojaznosti  u kojoj postoji karakteristično nagomilavanje masnog tkiva u predelu trbuha zove se abdominalna gojaznost ili gojaznost tipa “ jabuka”,  i predstavlja povećan rizik od pojave komplikacija. Gojaznost tipa “ kruška”, sa nagomilavanjem masnog tkiva u predelu kukova i zadnjice nosi manji rizik od komplikacija. Merenjem odnosa obima struka i kukova u centimetrima možemo da saznamo o kom tipu gojaznosti se radi. Ako kod gojazne osobe podelimo obim struka  obimom kukova i dobijemo broj veći od 0,85 kod žene ili 0,9 kod muškarca, radi se o gojaznosti tipa “ jabuka”.

Gojaznost može biti posledica određenih retkih genetskih poremećaja, mentalnih i endokrinoloških oboljenja ( recimo poremećaja funcije nadbubrežne ili štitne žlezde) kao i  posledica korišćenja određenih lekova. Daleko načešći uzrok pojave gojaznosti su nepravilne životne navike, sedalni način života, nedostatak fizičke aktivnosti i unos prekomerne količine i nezdrave vrste hrane.

Nakon obroka, naš mozak dobija informacije u vidu signala koji stižu putem nervnih završetaka iz želuca, i putem krvi u vidu hormona koje se luče u raznim delovima  digestivnog trakta i u masnom tkivu. Svi ovi signali  se analiziraju u određenim zonama u mozgu, tako da on ima podatak ne samo o tome da li smo jeli nego i o sastavu obroka koji smo uneli. Takođe, dobija informaciju o rezervi energije koja je pohranjena u masnom tkivu. Nakon obroka ovi hormoni šalju signal mozgu da smo siti i da treba da prestanemo da jedemo. Postavlja se pitanje zbog čega jedemo čak i kada naš mozak dobija informaciju da smo siti? Kod gojaznih osoba receptori u mozgu su rezistentni – otporni na neke od ovih hormona a i sekrecija hormona iz digestivnog trakta je izmenjena, tako da mozak nema jasnu informaciju o potrebi za unošenjem hrane. Ono što je mnogo važnije je da veoma često jedemo i kada zapravo nismo gladni kao bi zadovoljili neku drugu potrebu. Takva vrsta gladi se zove “psihološka glad” za razliku od “fiziološke”. Jedemo zbog unutrašnjeg nezadovoljstva, tuge, emocionalnih problema, dosade, nervoze, stresa, želje za postizanjem blagostanja putem hrane. Jesti pri punoj svesnosti je najbolji način da manje pojedemo a više uživamo u hrani. To znači da prilikom obroka treba da budemo skoncentrisani na ono što radimo. Pogrešno je jesti za vreme dok gledamo televiziju, sedimo za računarom, igramo se sa mobilnim telefonom, čitamo knjigu. Treba pažljivo birati vrstu hrane, trudeći se da ne preterujemo u količini i uživamo u svakom zalogaju.  

Nisu sve osobe podjednako sklone dobijanju na telesnoj težini. Ukoliko je neko od roditelja ili bliskih srodnika gojazan, postoji mogućnost da je ta sklonost organizma da “štedi”sve unete hranljive materije nasleđena. Upravo takvi pacijenti treba što ranije da se jave endokrinologu kako bi što pre započeli sa lečenjem jer je njima potrebna posebna vrsta dijete i režima života uz redovne kontrole.

Gojaznost treba na vreme prepoznati i lečiti jer  može biti uzrok pojave drugih oboljenja koje su komplikacije osnovne bolesti, kao što su visok krvi pritisak,  infarkt miokarda, šlog, šećerna bolest, maligne bolesti, bolesti koštano – zglobnog sistema, bolesti sistema za varenje, i druge.

Ona značajno narušava kvalitet života i skraćuje životni vek. 

Centar za lečenje gojaznosti Euromedika , sa svojim timom stručnaka, osnovan je u  cilju lečenja i sprečavanja komplikacija gojaznosti a zasniva se na najnovijim preporukama evropskih i svetskih asocijacija iz ove oblasti.

KOMPLIKACIJE GOJAZNOSTI: GOJAZNOST NOSI VEĆI RIZIK OD POJAVE HIPERTENZIJE,  DIJABETESA I KARDIOVASKULARNIH BOLESTI

Gojaznost pogoršava“ insulinsku rezistenciju“ koja predstavlja nesposobnost insulina da obavi svoj zadatak – da omogući glukozi da uđe u ćelije, pre svega mišića i masnog tkiva,  gde bi bila iskorišćena ili uskladištena. Da bi glukoza ipak ušla u ćeliju, insulin se  luči u mnogo većim količinima, što kasnije dovodi do iscrpljivanja Beta ćelija u pankreasu koje luče insulin. Najpre se razvija povišen nivo glukoze nakon obroka, zatim i povišen nivo glukoze ujutru nakon buđenja a u daljem toku bolesti i diabetes tip 2. Insulinska rezistencija napreduje  sa stepenom gojaznosti, povezana je sa poremećajem masnoća u krvi i povišenim krvnim pritiskom. Razvija se metabolički sindrom koji dovodi do pojave kardiovaskularnih komplikacija.

Istovremena pojava abdominalne gojaznosti (gojaznost tipa “jabuka”), sa povećanim obimom struka (preko 80 cm za žene i preko 94 cm za mučkarce), povišenog krvnog pritiska, povišenog nivoa glukoze u krvi, povišenog nivoa triglicerida i smanjenog nivoa HDL holesterola (“dobar holesterol”) naziva se metabolički sindrom. 

Nastaje zbog toga što je visceralno masno tkivo, ono masno tkivo između organa u trbuhu, veoma metabolički aktivno i luči niz hormona i citokina koji su odgovorni za ove promene. Ono se ponaša kao posebna endokrina žlezda. U njemu se odvija proces “tihog zapaljenja” koji pogoršava već postojeću insulinsku rezistenciju, podstiče procese zgrušavanja krvi, dovodi do tromboza, to jest sklonosti ka razvoju infarkta miokarda, šloga i tromboze dubokih vena.

GOJAZNOST NOSI VEĆI RIZIK OD POJAVE MALIGNIH BOLESTI

U masnom tkivu gojazne osobe razvija se hroničan proces “tihog zapaljenja” koje favorizuje sekreciju “citokina“ – prozapaljenskih faktora koje luče ćelije makrofazi, kao što su Interleukin 6, TNF alfa i drugi. Ovaj proces uz promenu bakterijske flore u crevima  pogoršava već postojeću  insulinsku rezistenciju.

U isto vreme dolazi do značajnih hormonskih promena  kao što su prekomerna sekrecija insulina u pankreasu, visokog nivoa slobodnog IGF-1  ( insulinu sličan faktor rasta ), hormona leptina u masnom tkivu i ženskih polnih hormona – estrogena, uz smanjenu sintezu zaštitnih hormona kao što su GLP 1 iz creva  i adiponektina – hormona  masnog tkiva.  

Ove hormonske promene i insulinska rezistencija pokreću proces karcinogeneze koja za posledicu ima pojavu više vrsta različitih karcinoma, pre svega dojke, debelog creva, tela materice, želuca, jednjaka, žučne kese, pankreasa, jetre, prostate, jajnika, bubrega, štitne žlezde i drugih maligniteta.

GOJAZNOST IMA UTICAJA NA REPRODUKTIVNU FUNKCIJU  

Kod osoba ženskog pola gojaznost je povezana sa poremećajem menstrualnog ciklusa, izostankom ovulacije, sterilitetom, spontanim pobačajima, lošim ishodom prilikom vantelesne oplodnje kao i komplikacijama u trudnoći vezanim za majku i za plod. 

To se dešava zbog poremećaja povratne sprege između hormona hipofize i jajnika koju uslovljava prekomerna sekrecija  insulina zbog insulinske rezistencije, prekomerna sinteza androgena – muških polnih hormona i hormona masnog tkiva- leptina, dok je smanjena sinteza  proteina koji vezuje polne hormone – SHBG ( sex hormone binding globulin). Funkcionisanje ove povratne sprege je neophodno za postojanje normalnih menstrualnih ciklusa, ovulacije i mogućnost oplođenja.

Kod osoba muškog pola gojaznost dovodi do pretvaranja muških polnih hormona u ženske u masnom tkivu, što uz snižen nivo proteina koji vezuje polne hormone i prekomernu sekreciju insulina i leptina dovodi do poremećaja povratne prege između hormona hipofize i testisa. Ove promene dovode do erektilne disfunkcije, smanjenog broja i pokretljivosti spermatozoida kao i do morfoloških promena na spermatozoidima što značajno smanjuje plodnost i rezultat prilikom vantelesne oplodnje.

GASTROINTESTINALNE KOMPLIKACIJE GOJAZNOSTI 

Kod gojaznih pacijenata ćešća je pojava takozvanog “refluksnog ezofagitisa” ( zapaljenja jednjaka uzrokovanog vraćanjem želudačnog sadržaja iz želuca u jednjak), kamenja u žučnoj kesi, zapaljenja želuca, stvaranja polipa i zapaljenja divertikula u debelom crevu, masne jetre, akutnog zapaljenja pankreasa i karcinoma  digestivnog trakta.

KOMPLIKACIJE GOJAZNOSTI NA KOŠTANO – ZGLOBNOM SISTEMU

Gojazni pacijenti imaju veći rizik od pojave “koksartroze” i “gonartroze” ( propadanje hrskavice zgloba kuka i kolena koja dovodi do potpunog ukočenja zglobova koje se definitivno rešava jedino ugrađivanjem proteze kuka i kolena). Učestala je i pojava komplikacija na zglobovima kičmenog stuba, što dovodi do bolnih stanja i otežanog kretanja pacijenata. Sve ove promene dovode do poremećaja  statike koja povećava sklonost ovih pacijenata ka padovima a samim tim i prelomima, bez obzira na to da li imaju smanjenu koštanu gustinu ili ne.

PROMENE NA CENTRALNOM NERVNOM SISTEMU

Pored promena na velikim krvnim sudovima mozga koje dovode do moždanog infarkta – šloga, javljaju se i promene na sitnim krvnim sudovima koje dovode vremenom do značajnog propadanja “kognitivnih  funkcija” mozga, kao što su mišljenje i pamćenje , te je sklonost ka demenciji veća. Pored toga, gojaznost nosi sa sobom i mnogobrojne promene u psihičkoj sferi- sklonost ka depresiji, anksioznim i emocionalnim poremećajima.

NE POSTOJI ORGAN NITI TKIVO U ORGANIZMU GOJAZNE OSOBE KOJE NE PATI, TAKO DA JE PRAVOVREMENO LEČENJE JEDINI NAČIN REŠAVANJA PROBLEMA  . 

Euromedikov Centar za lečenje gojaznosti  sa svojim timom specijalista uspešno leči i sprečava komplikcije ove bolesti.

LEČENJE GOJAZNOSTI

Gojaznost se veoma uspešno leči u „Centru za lečenje gojaznosti„ Euromedika.

U savremenom svetu,  gojaznost se tretira multidisiplinarnim pristupom tima stručnjaka na čelu sa endokrinologom, uz specijaliste iz oblasti kardiologije, psihologije, psihijatrije, fizijatrije, sportske medicine i higijene ishrane ili nutricioniste. Program Euromedikovog Centar za lečenje gojaznosti zasnovan je na najboljim evropskim i svetskim iskustvima i standardima.

Preterano uhranjene  i gojazne osobe potrebno je da se jave ENDOKRINOLOGU, koji će nakon  pregleda predložiti da se izvrše rutinske laboratorijske analize, dopunjene analizama hormona i testom opterećenja glukozom, radi isključenja ili potvrde određenih endokrinoloških oboljenja i insulinke rezistencije. 

Nakon pregleda, endokrinolog će, ukoliko je potrebno predložiti eventualnu terapiju i uputiti pacijenta specijalistima iz drugih oblasti medicine i nutricionisti, koji zajedno rade u okviru Centra za lečenje gojaznosti.

PREGLED KARDIOLOGA obavlja se radi isključivanja ili otkrivanja potencijalno ozbiljnih komplikacija gojaznosti, drugih kardioloških oboljenja i odobrenja za planiranu fizičku aktivnost.

 PREGLED FIZIJATRA se obavlja radi provere lokomotornog sistema i preporuke o adekvatnoj vrsti fizičke aktivnosti.

PREGLED PSIHOLOGA potreban je radi isključenja ili potvrde  poremećaja ishrane i radi psihološke podrške koja je veoma često neophodna.

PREGLED NUTRICIONISTE neophodan je radi prepisivanja INDIVIDUALNE DIJETE specifične za datog pacijenta u odnosu na njegove navike, bioritam, radno vreme, sklonosti u ishrani, vodeći računa o drugim bolestima pacijenta i komplikacijama osnovne bolesti.

Zadatak nutricioniste je da  na osnovu ustanovljenih dijagnoza, stepena gojaznosti i ostalih karakteristika osobe prepiše dijetu koja se odnosi isključivo na datog pacijenta. Zbog toga je takva dijeta individualna i jedini je ispravan način lečenja. 

U toku PRAĆENJA PACIJENTA, endokrinolog povremeno proverava određene laboratorijske analize a nutricionista kontroliše telesnu težinu i prema potrebi menja način ishrane. Veoma je važno kontrolisati i telesni sastav pacijenta primenom posebne vrste vage, koja pokazuje procenat mišićne mase, vode i masnog tkiva u telu pacijenta. Mišićno tkivo je teže od masnog, tako da se ponekad događa da telesna težina ostane neko vreme ista, iako se gubi masno tkivo, zbog toga što se fizičkom aktivnošću stiče mišićna masa.

Fizička aktivnost je posebno važan deo programa lečenja. Ona takođe mora biti individualno dozirana i pod kontrolom stručnjaka, što zavisi od stepena gojaznosti i drugih oboljenja pacijenta. Savetuje se, ukoliko je to moguće primeniti, najmanje 2 km brzog hoda u toku dana. 

Podrška psihologa tokom lečenja je neophodna i veoma korisna. Prednost uključivanja u program Centra za lečenje gojaznosti je u tome što pacijenti imaju priliku da međusobno razmenjuju iskustva, pohađaju predavanja o pravilnoj ishrani i postavljaju pitanja specijalistima koji su uključeni u njihovo lečenje. 

Kada pacijent prema mišljenju endokrinologa dostigne za njega normalnu telesnu težinu, on i dalje ostaje na određenom režimu ishrane prepisanom od strane nutricioniste, kako se ne bi dogodilo da se izgubljeni kilogrami vrate. 

U pojedinim slučajevima i prema strogim indikacijama, endokrinolog može da se odluči za primenu određenih lekova koji smanjuju resorpciju hranljivih materija u crevu ili lekova koji utiču na apetit.

Kada se radi o veoma velikom višku telesne težine postoji mogućnost rešavanja gojaznosti primenom različitih vrsta hirurških procedura  na želucu i crevima, o čemu odlučuje tim stručnjaka koji se bave takozvanom barijatrijskom hirurgijom.